Svoju mamu ne pamtim, izgubila je život u saobraćajnoj nesreći kad sam imao samo 3 godine. Tata je preživio, ali ona ne , mada bilo bi puno bolje da je bilo obrnuto.
Par mjeseci nakon toga, tata se oženio drugom ženom, a mene ostavio kod bake sa mamine strane, jednostavno njegova nova žene nije željela da ja živim sa njima. Odrastao sam uz baku, tata nikada nije dolazi da me vidi, nije čak ni pitao za mene.
Dobio je djecu sa tom drugom ženom i oni su mu bili sve, a ja niko i ništa. Prije par dana sam završio fakultet, zahvaljujući mojoj baki koja je i zadnji novac odvajala za mene i jučer me je, nećete mi vjerovati moj tata dodao na fb-u. Malo čudno baš kada sam diplomirao da me se sjetio i poželio da me ima u prijateljima.
Ne mogu da vjerujem koliko je loš čovjek, nakon svega šta mi je uradio u životu sada kada vjerovatno misli da može imati korist od mene želi da mi se približi. Nekada mrzim sebe jer sam potomak takvog čovjeka… Naravno nisam ga prihvatio za prijatelja i nimalo se ne kajem jer sam ga odbio
BONUS:
Internacionalno takmicenje vatrogasaca… 1 mjesto – 100.000 Dolara.
Zapaljena zgrada… Americki vatrogasci stupaju u akciju… vozila zauzimaju polozaje oko zgrade… pozar ugasen za 25 minuta.
Njemacki vatrogasci… isti scenario… vozila oko zgrade… vatra ugasena za 23 minuta.
Bosanksi vatrogasci… vatrogasni FAP ulijece pravo u prizemlje zapaljene zgrade… iskacu iz kamiona i udaraju lopatama, jaknama, bacaju zemlju, galama, vika, jauci… vatra ugasena za 6 minuta.
Okuplji novinari pitaju Bosansku ekipu:
– “Nevjerovatan poduhvat, sta cete da uradite sa osvojenim parama?”
BiH Vatrogasci:
– “Paaa…prvo cemo da kupimo kocnice za FAP-a”.
