“Slučajno sam čula razgovor mog muža i njegove drugarice.
Bilo nam je 15 godina kako smo zajedno i od toga 12 u braku.
Pitala ga je kako zna da sam ja još uvijek prava osoba za njega. Očekivala sam da kaže “pametna, lijepa, dama” itd.
A on je rekao :
“Sad da umrem znam da može bez mene, i ona i djjeca. Biće oni dobro dok je nje. Ona je dobar čovjek. Bori se za sebe i to najviše cijenim, čak i kad se sa mnom posvađa. Nemoj da joj kažeš da sam to rekao.”
Izgled nije ni pomenuo ali ja ljepši kompliment nisam čula u životu.”
Bonus:
“Prije desetak godina moji roditelji su se razveli…”
“Prije desetak godina moji roditelji su se razveli. Obzirom da je tata bogat i uticajan čovjek ja sam ostao da živim sa njim. Mamu skoro da nikada od tada nisam ni viđao.
Ubrzo se tata oženi i maćehu i njenog sina sam prihvatio kao da su mi mama i brat. Ništa mi nije falilo, imao sam porodicu, novac, bio sam sretan i zadovoljan. Neki dan dok sam sa društvom šetao kroz grad na trgu je stojala starija žena koja je prodavala kokice.
Kada sam se priližio shvatio sa da je to moja mama, prava, biološka.
Gledala je pravo u mene, na tužnom licu javljao se blagi osmijeh, pošla je da mi se javi, a ja sam okrenuo glavu na drugu stranu kako moje društvo ne bi shvailo da je ta žene ustvari moja mama.
Postidio sam se, nisam znao kako da reagujem, a prije 2 dana sam čuo da si je uzela život, p*erezala je sebi vene i isk*va*ila u jednom malom iznajmljnom stanu, sama, sama kako je i živjela zadnjih skoro 10 godina. Ne mogu da sebi izbacim iz glave razmišljanje da je zbog onog dana kada sam se okrenuo od nje.”
