EUROPSKA komisija je objavila prijedlog izmjene direktive o medu, glavnog propisa koji uređuje prodaju te namirnice u Europi.
Europarlamentarka Biljana Borzan istaknula je da je to velika pobjeda za domaće pčelare jer se time sužava prostor za prevare i nepoštene konkurencije. Naime, najnovije istraživanje tržišnih inspekcija u EU je pokazalo kako golemih 43 posto uzoraka meda uzetih u europskim supermarketima u 2021. i 2022. sadržava šećerni sirup. Radi se o velikom povećanju količine patvorina jer je 2017. udio proizvoda koji sadržavaju taj ilegalni dodatak bio 14 posto.
Pčelar i član udruge Pčelarstvo online Antun Karlović za N1 televiziju kaže da je udruga na te probleme upozoravala još prilikom ulaska Hrvatske u EU.
“Upozoravali smo da je to pogrešno i da će dovesti do situacije koja se dogodila. Vi možete imati 100 posto med iz uvoza, u homogenizatoru pomiješaju sve vrste u jednu i teoretski ne morate staviti niti kap domaćeg meda, a piše da je med iz Hrvatske i drugih zemalja. Tad nitko nije shvaćao da se treba precizirati, da se sve države moraju navesti”, rekao je.
“Falsifikatori su uvijek ispred industrije meda. I laboratoriji koji kontroliraju, kaskaju. Najčešće se u medu traži voćni šećer, industrijski šećer, jer to nije prirodno i to je najlakše otkriti. No falsifikatori su korak ispred zakona i laboratorija”, dodao je.
Može li kupac prepoznati pravi med u odnosu na lažni?
Karlović ističe da je to vrlo teško, ali nekoliko načina postoji.
“Što se tiče kupaca, najlakše je procijeniti po izgledu. Naime, med po sebi nije i ne može biti toliko čist da bude proziran i sjajan, kao što često vidimo u trgovinama u staklenkama. Neki medovi vrlo brzo kristaliziraju pa je nelogično vidjeti datum punjenja prije godinu i pol, a on je još tekuć.”
Također, ističe da kristalizacija mora biti ravnomjerna kad se primi staklenka. “Ako je med kao voda, znači da je bila manipulacija ili je filtriran. Naime, i dodatna obrada ga može uništiti”, objašnjava Karlović.
Na pitanje jesu li direktna kupovina od OPG-a ili kupovina na placu garancija kvalitete, pčelar odgovara:
“Ni to ne mora biti garancija. Deklaracije su često pisane da se zadovolji zakon. Naprimjer, često se spominje domaći med. Što je to? To ne postoji. Pa niste ga kuhali na štednjaku. Prema definiciji, med proizvodi samo pčela, kao i vosak. Vosak koji kupujete u trgovinama je parafin. Isto tako ušećereni med – nije ušećeren, nego kristaliziran. Kaže se da med nema rok upotrebe, ali od datuma punjenja zakonski se preporučuje dvije godine jer je hidroskopan (privlači vlagu) i pčelar ne može garantirati u kakvim će se uvjetima čuvati.”
Ako postoji prijelaz, znači da je med u fazi kristalizacije. U fazi polukristalizacije to može biti opasno po med, odnosno može doći do kvarenja meda.
Znakovi čistog meda
Objasnio je koje su metode po kojima bi kupac mogao barem približno znati radi li se o pravom ili lažnom medu:
Čisti med mora imati glatku teksturu bez grudica i bez oštrih kristala.
Važna je i deklaracija koja obavezno mora sadržavati ime, prezime i kontakt proizvođača kao i neke dodatne oznake koje su signal proizvođačima, a ne kupcima.
Kapnete li med u čašu s vodom, ne smije se razmutiti, nego samo pasti na dno. To je tako posebno kod bagrema.
Kad se med pretače, kad je još tekuć, mora na kraju imati zavijutke, poput kravljeg izmeta, precizan je Karlović, a ne da se razlije kao sirup. To je onda znak da je manipulirano. Što je taj segment bolji, to je med kvalitetniji.
Napominje na kraju da je zabluda da se med čuva u frižideru. Čuva se i na 25°C, a ako stoji u prostoriji u kojoj je između 10 i 20°C, počet će kristalizirati.
