Brojni stručnjaci poput pedagoda, psihologa i psihijatara, koji se bave pravilnim razvojem djece, smatraju da je vaspitati dječaka tako da postane pravi muškarac izuzetno teško, a možda čak i zahtevnije od odgajanja djevojčice. Međutim, suočavajući se sa nepredvidivim izazovima savremenog doba, mnogi roditelji su složni u stavu da nema razlika, već je podjednako zahvetno, mukotrpno i odgovorno.
Jungov pogled na vaspitanje muškog djeteta
Naime, čuveni psihijatar Karl Gustav Jung je smatrao da vaspitanje koje ne odgovara pravilnom razvoju djeteta može dovesti do formiranja takozvanog kompleksa “muškarac-dijete”. Na primer, ako otac majci ne pruža emocionalnu podršku i pažnju, ona ih može početi tražiti u djetetu, stvarajući tako dublju vezu nego što je potrebno. Dakle, majka može postati previše brižna i svojom pažnjom “zagušiti” sina, vezajući ga za sebe i onemogućavajući da se on riješi osjećanja zavisnosti od nje.
Dakle, psihologija muškog djeteta prema Jungu je jednostavna: “Ako majka ne osjeća emocionalnu povezanost sa mužem, ona to traži u sinu.”
Kao dijete tako kompulzivne majke, jednostavno ne možete da živite sami. Stalno će ispravljati vaše greške i donositi sve važne životne odluke umjesto vas sve dok joj to dopuštate. Knjiga “Moderna Jungova Klinička praksa” kaže:
“I evo čovjeka koji stoji ispred vas, živi u prošlosti i pokušava da pobegne iz ovog hladnog i surovog svijeta, koji ne može da razumije. Njegova majka je često pored njega, ne pokazujući ni najmanju zabrinutost zbog činjenice da je njen sin trebalo da odraste kao muškarac, i ne čini ništa da mu pomogne da odraste i zasnuje svoju porodicu.
Svjedok ste neke vrste zavere između majke i sina i vidite kako njih dvoje pomažu jedni drugima da prevare stvarni život.
On čini samo niz malih pokušaja da se oslobodi, jer su njegova inicijativa i izdržljivost paralizovani tajnim sjećanjem da se mir i sreća mogu dobiti samo od majke… To nameće određene zahtjeve čovjekovoj muškosti, njegovoj revnosti i, iznad svega, njegova hrabrost i odlučnost da sve stavi na kocku. Da bi to uradio, biće mu potrebna podrška izdajničkog Erosa, koji je u stanju da zaboravi majku i preživi prekid s prvom ljubavlju svog života”.
Ta misao je vrlo duboka i nekima se njeno postojanje može učiniti nerealnim, ali poenta je u tome da majke koje podižu izdržavanu djecu sve to rade svjesno, priznale to ili ne.
Njihovi sinovi nisu u stanju da pronađu pravu sreću izvan majčinog krila, jer ih majke ometaju na svaki mogući način. Sam majčin kompleks, kada se detaljno ispita, prilično je šokantan. Neki muškarci zaista nisu u stanju da postignu psihološku zrelost zbog nedostatka oca i onoga što im je potrebno od njega. Ali za uspješan i samostalan život takvi muškarci treba da se riješe zavisnosti koju njihova majka osjeća prema njima.
