Morala sam da čuvam svoje unuke na jedan dan. Već su ovdje sedmicu dana i ne želim da ih vratim. Osjećam se strašno usamljeno, a moji unuci mi donose toliko radosti. Djeca također uživaju provoditi vrijeme sa mnom i nikada im nije dosadno.
Međutim, moja kćerka ne želi da ostanu predugo jer kaže da imaju “druge obaveze”, poput časova umjetnosti i klavira. Čak još ne idu u školu! Osjećam da im ona stvara preveliki pritisak i ne dopušta im da jednostavno uživaju u djetinjstvu.
Ne odgovaram na pozive svoje kćerke niti otvaram vrata. Došla je do kuće, a ja sam se pretvarala da nismo kod kuće. Rekla je da će, ako ne vratim djecu, pozvati policiju. Djeca su ovdje sasvim dobro, i ne žele da idu. Šta da radim?
