“Bila sam u autobusu, u sedmom mjesecu trudnoće. Ušla je starija žena; niko joj nije ustupio mjesto, pa sam joj ponudila svoje. Sjela je i neprestano gledala u moje oči.
Dok je izlazila, stavila mi je nešto teško u džep. Kad sam to izvadila zaledila sam se.
Ubacila je u moj džep ogroman kamen.
Ova žena imala je hrabrosti da mi uzvrati na moj čin ljubaznosti gnjevom i gorčinom.
Također mi je šapnula na uvo prije nego što je izašla iz autobusa:
’’Uvijek stavi sebe i svoje dijete na prvo mjesto! Inače, tvoj život će biti težak kao ovaj kamen!’’.
Ali umjesto da prihvatim njenu lekciju, izabrala sam suprotan put.
Odlučila sam biti ljubazna i učiti svoje dijete ljubaznosti, jer znam da svijet treba više toga—čak i ako neki ljudi to ne zaslužuju.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)