Danas mnogi s nostalgijom gledaju na bivšu Jugoslaviju, dok drugi smatraju da je bila vještačka tvorevina koja je silom održavala nespojive narode zajedno. No, šta da je sudbina Jugoslavije bila drugačija?
Naime, neki historičari vjeruju da je Josip Broz Tito imao viziju još veće i moćnije Jugoslavije, ne samo kao regionalne sile, već kao ozbiljnog igrača na svjetskoj sceni.
Historičarka Sabrina Ramet tvrdi da je SFRJ pod Titom imala ambiciju proširenja granica, uključujući dijelove Grčke, Albaniju, Bugarsku, austrijsku Korušku te italijansku pokrajinu Furlaniju-Julijsku krajinu. Ovu ideju, poznatu kao jugoslavenski iredentizam, podržavali su i monarhisti i republikanci još prije formiranja Kraljevine SHS 1918. godine.
Političar Svetozar Pribićević čak je izjavio da bi Jugoslavija trebala obuhvatiti teritorij „od Soče do Soluna“.
Bugarska i Albanija u sastavu Jugoslavije?
Možda najnevjerovatniji aspekt ovog plana bio bi ulazak Bugarske i Albanije u sastav Jugoslavije. Pokret „Zveno“, koji je sudjelovao u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine, zagovarao je savez s Jugoslavijom, dok je čak i Velika Britanija tokom Drugog svjetskog rata podržavala stvaranje „Velike Jugoslavije“ kao odgovor na širenje utjecaja Sila Osovine.
Tito je nakon rata tvrdio da Jugoslavija polaže pravo na Trst i Korušku. „Oslobodili smo Korušku, ali su međunarodne okolnosti bile takve da smo morali privremeno da je napustimo. Koruška je naša i borit ćemo se za nju“, poručivao je Tito.
Kako bi izgledala „Velika Jugoslavija“?
Pojavila se zanimljiva karta koja prikazuje dvije moguće verzije proširene Jugoslavije:
Jugoslavija s Albanijom, dijelovima Rumunije i Grčke, uključujući Solun.
Jugoslavija s integriranom Bugarskom, kao rezultat Bledskog sporazuma između Tita i bugarskog lidera Georgija Dimitrova.
U alternativnoj stvarnosti, Jugoslavija bi se protezala „od Klagenfurta do Istanbula“. Iako ovaj scenarij nikada nije ostvaren, ostaje pitanje – bi li ovakva Jugoslavija bila stabilnija i dugovječnija od one koju pamtimo?
