Kao da čujemo: ‘ako pada BiH, neka pada uz blagoslov HDZ-a’, jer kad Plenković kaže ‘ne dirajte Dodika’, Čović zna šta mu je činiti – ostati čvrsto uz prijatelja iz Laktaša, čak i dok pali ustavni poredak. Zapravo, baš zato.’
Piše: Dragan Bursać za portal Al Jazeera Balkans
Eto, pa recite da Balkan nije teatar apsurda. Dok Milorad Dodik mirno ismijava državu, kao da je omanja mjesna zajednica ili udruženje stanara, dotle Andrej Plenković, evropski premijer, navodni ponos demokratske Hrvatske i vjerni vođa HDZ-a, s osmjehom poručuje: “Mi želimo slati umirujuće poruke.”
Kome, zaboga, gospodine Plenkoviću?
Onome koji ruši ustavni poredak susjedne države? Onome koji prijeti secesijom? Onome koji pljuje po Ustavnom sudu, negira genocid, prijeti svakom razumnom čovjeku, protjeruje strane ministre, šuruje s Putinom i ismijava sve što ima prefiks “državno” u Bosni i Hercegovini?
Da, upravo tom Miloradu Dodiku šalju se poruke mira i razumijevanja iz Zagreba. Ne iz Kremlja, ne iz Budimpešte, ne čak iz Beograda, nego iz članice Evropske unije koja se kune u stabilnost i evropski put Zapadnog Balkana.
“Od sankcija nema ništa”, poručuje Plenković, jer, eto, Banja Luka je “samo sat i pol od Zagreba”.
A što je još važnije – tu je Dragan Čović, podređeni po stranačkoj hijerarhiji, da ostane uz Dodika kao najvjerniji politički jaran na njegovom pohodu protiv BiH.
U prijevodu: ako pada država BiH, neka pada uz blagoslov hrvatskog HDZ-a. Jer franšizni HDZ BiH ne može ni da kihne, a da Zagreb ne kaže “nazdravlje” i kad Plenković kaže “ne dirajte Dodika”, Čović zna šta mu je činiti – ostati čvrsto uz prijatelja iz Laktaša, čak i dok taj prijatelj pali ustavni poredak kao da loži zimsku vatru. Zapravo, baš zato i baš zbog toga se iostaje uz Dodika.
Zamislite taj cinizam – dok je ustav suspendovan na 49 posto teritorije, dok državne institucije ne važe u entitetu Republika Srpska, dok opozicija u entitetu ostaje satjerana u kut, a Dodik vodi državni udar pred TV reflektorima, Plenković se pretvara da je to sve neka lokalna nervoza, neki tamo mali nesporazum. I još, kao šlag na ovu pokvarenu tortu, gura HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona – u najgorem mogućem trenutku. Dakle, dok kuća gori, on dolazi s idejom da se prefarbaju roletne. Ili je to upravo najbolji trenutak za oba HDZ-a? Prava je istina da ta silna želja za izmjenama Izbornog zakona udara konture trećeg entiteta, šta god neki mislili o tome.
