Pričaju dva Crnogorca u penziji…
– Jedan pita:
– Kako ti je otkad si u penziji?
– A ovaj će:
– Ma bez veze… isto radim, a manja plata.
BONUS:
Da li ste kojim slučajem obožavatelj žanra horor filma?
Evo iskustva ljudi sa interneta, ono što su oni preživjeli je pravi scenarij za horor film:
—- Kada sam imala 8 godina i bila sama u svojoj sobi, osjećala sam da neko postoji sa mnom i gleda me. Bila sam prestravljena, pa sam rekla: “Hoćeš se igrati?” i onda je jedna od mojih igračaka odletjela s police i pala mi ravno pred noge. Nikada nisam zvala mamu glasnije.
— Ležala sam u krevetu i gledala snijeg kroz prozor. Odjednom, lice muškarca pojavilo se nekoliko centimetara od prozora, gledajući me. Nakon nekoliko sekundi, ukipila sam se, a zatim sam pobjegla u sobu kod mame. Mislila je da izmišljam i poslala me natrag u sobu. Sljedeće jutro, u snijegu su bile otiske stopala koje su išle do mog prozora.
— Kada smo se vratili kući sa škole, mama je shvatila da je ostavila ključeve unutra, pa je pokucala na vrata da nas baka pusti unutra. Živjeli smo na 8. katu. Pokucali smo, a baka je viknula s unutrašnje strane: “Dolazim!” pa smo čekali… prošlo je 5 minuta. Pokucali smo opet i ona je i dalje ponavljala isto. Na kraju se otvorio lift iza nas i izašla je moja baka. Stan je cijelo vrijeme bio prazan.
— Bila je noć i moja djevojka i ja smo zaspali. Probudio sam se kad se dreknula: “Šta to radiš?” .Zvučala je uplašeno. Rekla je da je mislila da je vidjela nekog na dnu kreveta.
Mislili smo da je to samo san, pa smo opet zaspali.
Sat vremena kasnije, probudio sam se i vidio nekog kako stoji na krevetu, s plahtama omotanim oko njega. Odmah sam pitao: “Šta to radiš?” Moja djevojka me tada probudila. Imao sam isti san i postavio isto pitanje.
(prevod Novi.ba)
