“Kad sam imala 4 godine, moja porodica je imala tešku saobraćajnu nesreću.
Moja mama je stradala. Imam samo nekoliko sjećanja od prije nesreće, ali nje se dobro sjećam. Imala je smeđu kosu, sa vrlo slatkim osmijehom.
Sjećam se kako me držala u krilu na svojoj stolici za ljuljanje.
Sjećam se kako mi je pjevala.
Moja današnja mama je druga žena. Ona insistira da me rodila… Moj tata i moje starije sestre nemaju nikakvo sjećanje na moju prvu mamu.
Sva moja sjećanja o mojoj drugoj mami počinju nakon što je moja prva mama umrla. Kad god spomenem tu temu, moja porodica se našali da sam luda i brzo promijeni temu.
Ali evo zašto sam sigurna da moja današnja mama nije ista žena:
Moj rodni list navodi ime moje mame kao Marija, a to nije ime moje sadašnje mame! Ali ona insistira da je to bila administrativna greška u bolnici koju nikad nisu ispravili.
Moj rođak, koji je 11 godina stariji od mene, jednom je usputno spomenuo nesreću i kako bi naša porodica bila drugačija da se nije dogodila.
Pitala sam ga na šta misli, a on je rekao: “Znaš, tvoja mama…” Ali nije htio reći ništa više.
Moja sestra mi je jednom rekla: “Ponekad samo moraš prihvatiti istinu svog života kakva je sada; prestani kopati po prošlosti.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
